Internet nikad nije bio glasniji. Svi imaju mišljenje, svi imaju iskustvo, svi imaju savjet koji “moraš poslušati”. I baš zato je danas lakše nego ikad naletjeti na ljude koji zvuče pametno, ali ne znaju što rade. Pseudo‑stručnjaci. Ljudi koji prodaju sigurnost umjesto znanja, uvjerenje umjesto dokaza, aroganciju umjesto kompetencije.

Problem nije samo u tome što postoje — problem je što su nevjerojatno uvjerljivi. Pseudo‑stručnjaci su majstori dojma. Znaju kako zvučati sigurno, kako se postaviti, kako manipulirati emocijama i kako iskoristiti činjenicu da većina ljudi ne zna prepoznati razliku između stvarne stručnosti i dobro uvježbanog blefa.

Ovaj tekst je vodič kroz sedam najčešćih signala koji otkrivaju da te netko mulja — i kako se zaštititi.

1) Nikad ne kažu “ne znam”

Pravi stručnjak zna gdje mu završava znanje.
Pseudo‑stručnjak zna sve. O svemu. Uvijek.

Ako netko ima instant odgovor na svako pitanje, bez razmišljanja, bez provjere, bez nijansi — to nije stručnost, to je blef. Svako ozbiljno područje ima nepoznanice. Medicina, ekonomija, psihologija, tehnologija — sve su to discipline pune “ovisno”, “možda”, “nije još dokazano”, “treba više podataka”.

Pseudo‑stručnjaci mrze te riječi. Zašto? Jer ruše njihov autoritet. Oni žive od dojma nepogrešivosti. Ako priznaju da nešto ne znaju, cijela konstrukcija se raspada.

Ironija:
Najpouzdaniji ljudi koje ćeš upoznati često su oni koji najčešće kažu “ne znam, ali mogu provjeriti”.

To je znak intelektualne poštenosti — ne slabosti.

2) Koriste komplicirane riječi da prikriju jednostavne stvari

Ako ti netko objašnjava jednostavan koncept kao da piše doktorsku disertaciju, to nije znak inteligencije. To je znak nesigurnosti.

Tipični primjeri:

• “To je kompleksna multidisciplinarna sinergija…”
• “Ne može se to baš tako objasniti laicima…”
• “To je vrlo sofisticiran proces koji zahtijeva dubinsko razumijevanje…”

Kada netko ne zna objasniti jednostavno, najčešće ni sam ne razumije dovoljno dobro. Kompliciranje je obrambeni mehanizam. Ako te zbune, nećeš primijetiti da zapravo ništa nisu rekli.

Pravi stručnjak može objasniti složenu temu tako da je razumije i dijete.
Pseudo‑stručnjak komplicira jer nema što reći.

3) Pozivaju se na autoritet, ne na argumente

Kad nemaš argumente, ostaje ti — ego.

Pseudo‑stručnjaci vole rečenice poput:

• “Ja sam u ovom 20 godina.”
• “Svi znaju da je tako.”
• “Vjeruj mi, znam što govorim.”
• “Ja sam stručnjak, ti nisi.”

Ovo je klasična manipulacija. Umjesto da objasne zašto je nešto istina, oni očekuju da im vjeruješ na riječ. To je crvena zastava.

Titula nije dokaz.
Staž nije dokaz.
Samopouzdanje nije dokaz.

Dokaz je argument.
Dokaz je logika.
Dokaz je transparentnost.

Ako netko ne može objasniti svoje tvrdnje bez pozivanja na vlastiti autoritet — to nije stručnost, to je gluma.

4) Nemaju jasne izvore — ili ih izbjegavaju

Najlakši test:
Može li osoba pokazati izvor?

Pseudo‑stručnjaci:

• citiraju “istraživanja” bez imena
• pozivaju se na “stručnjake” koje nikad ne navode
• koriste statistike koje ne možeš provjeriti
• prepričavaju “činjenice” koje ne postoje nigdje osim u njihovoj glavi

Ako pitaš za izvor, često dobiješ:

• napad (“Zašto sumnjaš u mene?”)
• prebacivanje teme
• uvredu
• ili još gore — “to je opće poznato”

Opće poznato je najčešće — ništa.

Pravi stručnjak voli izvore jer mu daju kredibilitet.
Pseudo‑stručnjak ih izbjegava jer bi ga razotkrili.

5) Prodaju strah ili nadu — nikad realnost

Strah i nada su najjači alati manipulacije.

Primjeri:

• “Ako ovo ne poslušaš, bit će katastrofa.”
• “Ovo je jedino rješenje koje ti treba.”
• “Svi drugi lažu, samo ja govorim istinu.”
• “Oni te žele prevariti, ja te štitim.”

Ovo je psihološka taktika. Kad si u strahu, lakše vjeruješ. Kad si pun nade, lakše kupuješ. Pseudo‑stručnjaci to znaju i koriste bez srama.

Stručnost ne treba emocionalne trikove.
Pseudo‑stručnjaci ih trebaju — jer bez njih nemaju ništa.

6) Ne podnose pitanja

Najbolji lakmus test: postavi pitanje.

Pseudo‑stručnjaci:

• mijenjaju temu
• postaju defenzivni
• napadaju tebe umjesto da odgovore
• govore da “nemaš dovoljno znanja da pitaš”
• optužuju te da si neprijateljski nastrojen

Zašto?
Jer pitanja ruše fasadu.
Jer pitanja traže konkretne odgovore.
Jer pitanja otkrivaju rupe u znanju.

Pravi stručnjak voli pitanja jer mu daju priliku da pojasni.
Pseudo‑stručnjak ih mrzi jer mu ruše konstrukciju.

7) Njihove tvrdnje se ne mogu provjeriti

Ako ne možeš provjeriti:

• podatke
• rezultate
• reference
• iskustvo
• metode
• procese

…onda je to crvena zastava.

Pseudo‑stručnjaci često govore stvari koje zvuče impresivno, ali su potpuno neprovjerljive. To je namjerno. Ako ne možeš provjeriti, ne možeš ni osporiti.

Stručnost je provjerljiva.
Blef nije.

🧩 Zašto ljudi nasjednu na pseudo‑stručnjake?

Ovo je važno razumjeti jer ti pomaže da se zaštitiš.

1) Ljudi vole sigurnost

A pseudo‑stručnjaci je nude u paketu: brza rješenja, jednostavne odgovore, jasne upute.

2) Ljudi vole autoritet

Ako netko zvuči sigurno, mozak automatski pretpostavlja da zna što radi.

3) Ljudi ne vole kompleksnost

Pravi stručnjaci često govore u nijansama. Pseudo‑stručnjaci nude jednostavne narative.

4) Ljudi žele pripadati

Pseudo‑stručnjaci često stvaraju “mi protiv njih” dinamiku. To stvara emocionalnu vezu.

🛡️ Kako se zaštititi od pseudo‑stručnjaka

Nije poanta postati paranoičan. Poanta je postati svjestan.

Evo praktičnih koraka:

✔️ Postavljaj pitanja

Ako osoba ne može objasniti — bježi.

✔️ Traži izvore

Ako ih nema — bježi.

✔️ Gledaj ponašanje, ne titule

Titule se mogu kupiti. Znanje ne može.

✔️ Ne vjeruj ljudima koji zvuče “previše dobro da bi bilo istinito”

Jer najčešće — nije istinito.

✔️ Usporedi informacije

Ako samo jedna osoba tvrdi nešto, a svi drugi ne — to je znak, ne slučajnost.

✔️ Nauči prepoznati manipulaciju

Strah + nada = prodaja.

🎯 Zaključak

U svijetu gdje svatko ima mišljenje, najvrjednija vještina je — prepoznati tko zna, a tko glumi. Pseudo‑stručnjaci nisu samo iritantni. Oni su opasni. Šire dezinformacije, stvaraju lažnu sigurnost i iskorištavaju ljude koji samo žele razumjeti svijet.

Znanje je moć.
A moć počinje prepoznavanjem blefa.

Ako želiš nastaviti u istom smjeru, pročitaj i: 👉 “Mit o digitalnoj slobodi: Zašto se ljudi osjećaju slobodnije online nego u stvarnom životu — i zašto je to iluzija”